DUBRAVA SREDIŠĆE

Danas sam, provjeravajući kad je odvoz glomaznog otpada iz mog kvarta doznao da živim u kvartu DUBRAVA SREDIŠĆE. Dobro, znam da se moj kvart nekad pripadao Gornjoj Dubravi. Moguće je da se, kako se Dubrava, zajedno s cijelim Zagrebom, širi, i njezin središnji dio proširio, pa sada pripadamo središnjem dijelu. Ali SREDIŠĆE, koliko znam, nije nikad postojalo u Dubravi. Postoji jedno u Novom Zagrebu.

di? kam? kud? zna se;)

 

mjesto(gdje?) put(kuda?) cilj(kamo?) izvor, od nekog mjesta
(odakle?)
do nekog mjesta
(dokle?)
ja, mi ovdje
(Tvoj odvijač je ovdje kod mene. Dođi po njega!)
ovuda
(Pravi put je ovuda kuda ja idem!)
ovamo
(Dođi ovamo k meni!)
odavde dovde
ti, vi tu
(Moj odvijač je tu kod tebe. Donesi mi ga, molim te!)
tuda
(Tuda kuda ti ideš je krivi put!)
tamo
(Doći ću tamo k tebi.)
odatle dotle
on, ona, oni… ondje
(Naš odvijač je ondje. Tko će ići po njega? Da bacimo novčić?)
onuda
(Hajdemo onda radije onuda!)
onamo (Hajdemo onamo! Ondje je lijepo.) odanle donde

 

Ne znam doslovce nikoga tko u potpunosti tako govori, pa ni sebe. Ali mnogi ne paze ni u pisanju, što na kraju dovodi do toga da većina Hrvata ovo ne zna ni u teoriji – zato što nema gdje pročitati. No, ako malo pogledate tablicu, sve je jako logično. Rimuje se.

Od svega ovoga najčešće se rabe “tu” i “tamo”, pritom često u manje ili više pogrešnom značenju:

Često se umjesto ovdje kaže tu. Je li to samo zato što je kraće? To bi onda govorilo nešto o našoj lijenosti.

Praktički svi umjesto ondje kažu tamo.

Katkad se i umjesto tu kaže tamo. To govori nešto o našoj egocentričnosti. Naime, govornik više ne doživljava sugovornika, nego samo sebe i ostatak svijeta. Tako nešto što je za njega tu, zapravo mu postaje ondje, a ondje se onda zamijeni s tamo. Naročito je to izraženo kad telefoniramo, pa tako nikada nećemo reći “tko je tu?” nego uvijek “tko je tamo?”. Sva sreća da se rijetko rabi, jer nas bonton uči da prvo predstavimo sebe. Da netko sad počne govoriti “tko je tu”, zbunjivao bi sugovornike. “Tko je to” mi se čini OK. Kratko je, razumljivo, pravilno i nije ništa nepristojnije od, pogrešnog, “tko je tamo”.

Umjesto odakle većina kaže “od kuda”, umjesto odatle “od tuda”.

ukoliko

Ova se riječ razmnožila po našem jeziku poput candide albicans. Ne možeš je se nikako riješiti. Ljudi su uvjereni da je to otmjeniji način da kažu “ako”. Nevjerojatno! Kako i kada je to uopće počelo? Kaže mi jedan prijatelj, koji je Bosanac, da se kod njih odavna tako govori. Meni se čini da se to po Hrvatskoj proširilo u posljednjih desetak godina.

Riječ “ukoliko” nije otmjeniji nego pogrešan način da se kaže “ako”. Vidi, na primjer:

http://stitch.blog.hr/arhiva-2004-12.2.html

http://hr.wikipedia.org/wiki/Veznici

Baš smiješno. U jeziku je obično prisutna tendencija skraćivanja, a Hrvati misle da je otmjeno produžavati riječi. To me podsjeća na mene kad sam bio malen. Umjesto “telkač” i “slatkač”, volio sam govoriti “telkačovizor” i “slatkačoled” ;)

Još da dodam par pojašnjenja na tu temu svojim riječima. Zašto ne bismo rabili “ukoliko” umjesto “ako”? Zato što ukoliko ne znači “ako” nego “u mjeri u kojoj”.
Tako imamo, na primjer:
Ukoliko ranije dođeš, utoliko ćeš prije … ne znam … dobiti večeru.

Vidimo da su “ukoliko” i “utoliko” par.

Još jedan primjer:
“Ukoliko prije, utoliko bolje.” znači “Što prije, to bolje.” (Njemački bi to bilo: “Je früher, desto besser.” Da, njemački par “je – desto” odgovara našem paru “ukoliko – utoliko”.)
Pa isto kao što nećete “ako” zamijenjivati sa “što”, nećete ni s “ukoliko” ;)

operator i operater

Premda su to očito iste riječi u kojima se različito odrazilo to drugo slovo od kraja, vjerojatno tako što je jedna došla izravno iz latinskog, a druga preko francuskog, uvriježilo se da imaju različita značenja:

  • Operater je osoba ili tvrtka koja nešto vrši – npr. osoba koja radi na telefonskoj centrali, računalni operater i sl. – ili tvrtka koja se bavi pružanjem usluga mobilne telefonije.
  • Operator je matematički pojam.

Pokušavati na silu izbaciti riječ “operater” i zamijeniti je riječju “operator” u prvom značenju bilo bi silovanje jezika. Kao da konduktera u tramvaju odjednom počnemo zvati konduktorom. Bilo bi smiješno. Sva sreća da u tramvajima više nema konduktera, inače bi možda neki i njih poželjeli preimenovati.